GEOGRAFIJA
RADOVI/NOVOSTI

REGIONALNO
...Crna Gora
...Srbija

SVIJET
...Afrika
...Antarktik
...Australija
...Azija
...Evropa
...J. Amerika
...S. Amerika
...Okeani i mora

FORUM
GEOGRAFSKE KARTE
RAZMJENA RADOVA
LINKOVI
O NAMA
KONTAKT

TURIZAM

Australija kao kontinent obuhvata glavnu kopnenu masu, Australiju, ostrva Tasmaniju i Novu Gvineju kao i okolna manja ostrva. Često se australijskom kontinentu dodaju i ostrvske države Tihog okeana, a iz političkih i kulturoloških razloga, naročito Novi Zeland. Ovako proširena regija iz kulturoloških razloga naziva se Okeanijom.

Ranije se glavna kopnena masa nazivala Novom Holandijom, a kontinent (iz evropskog ugla gledanja) petim kontinentom.


Istorija postanka Austalije
Kontinent Australija bio je južni dio superkontinenta Gondvane koji se prije oko 200 miliona godina zbog pomicanja kontinenata odvojio od prakontinenta Pangee.

Nakon što su se, jedan za drugim Afrika i Madagaskar (prije oko 160 miliona godina), Indija (prije oko 125 miliona godina) i Novi Zeland (prije oko 80 miliona godina) odvojili od Gondvane, Australija se kretala polako prema sjeveru ostavši do prije oko 45 miliona godina povezana s Antarktikom. U tom razdoblju su Australija, Nova Gvineja i Tasmanija bili jedinstvena kopnena masa, Sahul. Prije oko 15 miliona godina sjeverni dio Sahula sudario se s Jugoistačnom Azijom, pa se nabire gorje Nove Gvineje. Kao posljedica tog sudara nastaje Toresov prolaz koji je u to vrijeme još bio iznad nivoa mora. Toresov prolaz poplavljuje more tek prije oko 8.000 godina, dok je Basov prolaz poplavljen još ranije, prije oko 12.000 godina. Time je prekinuta kopnena veza između Nove Gvineje, Australije i Tasmanije.

Dok je kontinent bio povezan s Gondvanom, prevladavala je blaga klima. Nakon odvajanja od Antarktika, novi smjerovi morskih struja koje nastaju između ta dva kontinenta klima postaje hladnija i suša. To se još pojačalo nakon što su se razdvojili Južna Amerika i Antarktika i nastala hladna antarktička okopolarna struja.

Kontinent Australija danas leži na australijskoj kontinentalnoj ploči koja se smatra dijelom velike indijsko-australijske ploče. Obuhvata Australiju, južni dio ostrva Nove Gvineje, sjeverni dio Novog Zelanda kao i istočni dio Indijskog okeana, indijskog potkontinenta, i jedan dio Tihog okeana. Danas se kontinent pomiče u smjeru sjeveroistoka brzinom od 73 milimetra godišnje.


Geografija
Kontinent Australija obuhvata glavnu kopnenu masu, Australiju i okolne ostrva Tasmaniju i Novu Gvineju koju se ponekad naziva i Papua ili Irian. Najsjevernija tacka leži tačno na ekvatoru, na ostrvou Kabare, a na jug se proteže do Jugoistačnog rta na Tasmaniji na 43° južno. S istoka na zapad proteže se od Byronovog rta 153° do Cape Inscription 113° istočne zemljopisne dužine. Površinom od 8,500.000 km˛ velika je kao Europa i oko četiri puta veća od najvećeg ostrva, Grenlanda.

Fizička geografija
Unutrašnjost Australije je suha i ravna. Ravni središnji dio oivičen je na istoku Velikim razvodnim gorjem s najvišim vrhom Mount Kosciuszko (2.228 metara). Ovaj planinski lanac proteže se do Victorije na jugoistoku. U rijetko naseljenom središnjem dijelu Australije nalazi se niz velikih pustinja. Ravninu krajolika samo ponegdje prekidaju uzvisine kao što je MacDonnellovo gorje. Upečatljivo obilježje australske unutrašnjosti je brdo-ostrvo Uluru, koje Aboridžini smatraju svetim mjestom.

Za razliku od ostatka kontinenta, na Novoj Gvineji su, kao posljedica sudara s Euroazijskom kontinentalnom pločom, nastala snažno rascijepana gorja. Gorski lanac, širok oko 200 km, pruža se čitavim ostrvoom u smjeru istok-zapad. Tu su i najviši vrhovi kontinenta, Puncak Jaya s 4.884 m i Mount Wilhelm s 4.509 m.

Poznatije rijeke kontinenta su Darling, Murray, Snowy river i Sepik na Novoj Gvineji. Unutrašnjost Australije nema puno rezervoara slatke vode. Obilježja australske unutrašnjosti su slana jezera kao Lake Eyre, koje je položajem na 15 m ispod nivoa mora ujedno najniža tacka kontinenta.

Klima Australije
Klimatska područja Australije
Kontinent se nalazi je pod uticajem tri vrste klima: na području sjeverno od Jarčeve obratnice vlada tropska klima, južno od obratnice je područje suptropske, a krajnji jug i Tasmanija su u području hladne umjerene klime.

Krajnji sjever (Nova Gvineja), izložen je tokom cijele godine snažnim tropskim pljuskovima. Prosječna temperatura na obali ovdje je uglavnom oko 27°C, dok u višim brdskim područjima može noću biti i mraza. Na najvišim vrhovima ima i ledenjaka.

Područje glavnine kopnene mase izloženo je izraženim sezonskim razlikama klime. Glavni utjecaj na klimu tog područja imaju tri faktora: pojas tropskog niskog pritiska, uticaj pasatnih vjetrova i subpolarni zapadni vjetrovi. Za vrijeme ljetnog dijela godine, zbog vrućinom uzrokovanog niskog vazduha, česti su snažni pljuskovi. Pored toga, nad Timorskim morem često dolazi do tropskih ciklona. Trenutno, područje južne Australije nalazi se pod uticajem suptropskog pojasa visokog pritiska (anticiklona) i zato uglavnom nema padavina.

Suprotno tome, zimi nema padavina na sjeveru jer se u to vrijeme na tom području oblikuje područje visokog atmosferskog pritiska. Jug i jugozapad zemlje nalaze se u području zapadnih vjetrova i izloženi su padavinama. Istočni dio kontinenta, izložen jugoistočnim pasatima, također cijelu godinu imaju puno padavina.

Središnji dio kontinenta je većinom cijelu godinu suv. Oko 80 % površine Australije ima semiaridnu i aridnu klimu s manje od 250 mm padavina godišnje.

Južna Australija je najgušće naseljeno područje izloženo južnoj ozonskoj rupi.

Ekologija
Zbog veličine i položaja, Australija ima brojne pa i vrlo različite ekosisteme, od pustinja, stepa i savana preko umjerenog područja do tropskih kišnih šuma. Zaštićeni su brojnim nacionalnim parkovima Australije i Lorentzovim nacionalnim parkom na zapadu Nove Gvineje. Jedinstven ekosistem čini 2.012 km dug Veliki koralni greben. Ovaj koralni greben ispred sjeverozapadne obale Australije UNESCO je proglasio svjetskom baštinom.

Biogeografija australske regije uključuje i indonezijske ostrva istočno od Balija. Granica s orijentalnim područjem je Wallaceova linija. Zbog dugotrajne izolovanosti kontinenta ovdje se ustalila flora i fauna na koju gotovo da nije uticao evolucijski razvoj na drugim kontinentima. Sve recentne vrste jednootvornih životinja žive samo u Australiji i na Novoj Gvineji. Pored toga, ovdje je najveća brojnost različitih vrsta tobolčara na svijetu. Posebnosti ptičjeg svijeta su, na primjer, rajske ptice, porodica koja nastanjuje jedino tropska područja. Flora ima sličnosti s elementima flore Južne Amerike kao i fosilni nalazi na Antarktiku, što ukazuje na kasno razdvajanje tih kontinenata.

Na kopnu Australije ekološku ravnotežu ozbiljno ugrožavaju neozoni, životinjske vrste koje je ovamo doveo čovjek. Tako su lisice, mačke i psi doprinijeli izumiranju više vrsta malenih tobolčara, kopitari uništavaju osjetljivo tlo, dok radi lova uvezeni divlji kunići uspješno konkurisu domaćim biljojedima.



Stanovništvo
Australijski kontinent je s oko 28,4 miliona stanovnika, nakon Antarktika, najmanje naseljen kontinent.

Domoroci
Domorodačko stanovništvo kontinenta sastoji se od Aboridžina na glavnoj kopnenoj masi, i Papuanaca i Melanezijaca na okolnim otocima. Ove skupine ne tvore jedinstvene kulture, nego se sastoje od niza jezično i kulturološki odvojenih zajednica. Konkretno, stanovništvo Nove Gvineje smatra se jednim od najheterogenijim na svijetu. Dok domorodačko stanovništvo na Papui Novoj Gvineji i danas još čini gotovo polovinu ukupnog stanovništva, u Australiji je udio Aboridžina u ukupnom stanovništvu još samo nepunih 2 posto. Tasmanci, domorodačko stanovništvo Tasmanije je nakon dolaska Evropljana gotovo potpuno iskorijenjeno.

Doseljavanje
Zbog različite kolonijalne prošlosti Australijskih regija različit je i uzorak doseljavanja. Tako je većina ranije doseljenog stanovništva britanskog porijekla, dok je od 1970-ih godina značajno naraslo doseljavanje iz azijskih područja. Dok u Papui Novoj Gvineji doseljavanje nije nikada imala značajne razmjere, Indonezija je u okviru svog Transmigrasi programa (preseljavanje i naseljavanje stanovništva) uglavnom sa Sumatre i Jave doselila oko 1,2 miliona ljudi na zapadni dio Nove Gvineje.

Jezici
U Novoj Gvineji se i danas govori više stotina jezika, ali se kao jezik šire komunikacije nametnuo tok pisin, jedan od mnogih kreolskih jezika. Službeni jezik Australije i Nove Gvineje je engleski, dok se na zapadu, koja je jedna od pokrajina Indonezije, to je Bahasa Indonezija.

Religija
Većina stanovništva pripada hrišćanskim religioznim zajednicama, prije svega u Papui Novoj Gvineji gdje su zbog uspješnog misioniranja oko 96 posto stanovništva hrišćani. Provođenje vjerskih rituala vrlo često je povezano s animističkom vjerskom pozadinom. Na zapadu ostrvoa oko 20 % stanovništva su islamski doseljenici iz Indonezije.

Privreda
Rudno bogatstvo
Kontinent ima zlato, srebro, dijamante, kameni ugljen, željeznu rudu, boksit, nikal, kositar i uran. 55 % australskog izvoza sastojao se 2002. godine od izvoza sirovina, pri čemu je s 11.1 % kameni ugljen bio najvažniji izvozni proizvod. Za Papuu Novu Gvineju je izvoz sirovina bio još važniji. Činio je 70 % do 80 % ukupnog izvoza. Najvažnije sirovine su zlato, nafta i bakar. Na zapadu Nove Gvineje je najveći rudnik bakra na svijetu. Ilegalna trgovina drvom ima ogromno privredno ali i ekološko značenje.

Poljoprivreda
Obrada zemlje u državi Australiji moguća je samo u obalnim područjima gdje se čak i najbolje površine, koje su pretežno na jugoistoku i gdje se uzgaja vinova loza, moraju povremeno navodnjavati. To je razlog zašto se najveći dio poljoprivredne proizvodnje sastoji od ekstenzivnog stočarstva.

S oko 100 miliona ovaca 2003. godine Australija je proizvodila oko 25 % svjetske proizvodnje vune. Uzgajaju se u područjima koja su još donekle plodna, na farmama koje imaju prosječno oko 3.000 ovaca, no nisu rijetke ni farme s više od 100.000 životinja.

Poljoprivreda Papue Nove Gvineje i zapadne Nove Gvineje uglavnom ima lokalni karakter.

KARTA AUSTRALIJE